ПоезијаСРБ

ПоезијаСРБ
Друштво књижевника и књижевних преводилаца - Ниш

четвртак, 31. јануар 2013.

Marina Adamovic CIKLUS - UNAPRED NEDOREČENO

UNAPRED NEDOREČENO

cele sam noći s paucima pričala
šetala s mravima
barotokom  plivala 
i cele noći  
zvezde brala
da bih dokazala sebi
.
još
uvek
postojim - eh

kamin(n)gs

KRAJ PRIČE

vrata sobe prepune knjiga
zatvaram i odlazim
društvo će im praviti

gliste i kopriva
možda i galaktička pustoš
šta bi sa mnom
a ni ja njima
nisam potrbna (lingvistika ne presuje utvare)
prešvrljaću zadnju stranu
iscepati i poneti
nekud
 (ako se ja ubuđam - prebaciću odgovornost)
pametna nisam (a ona? a ona?)
i privid je
razočaran 

kamin(n)gs

SEĆANJE
Onoga dana
kad smo krenuli ka sreći
tiho sam izgovorila "majko,
on me stvarno
voli"
i osetila klizanje zraka tu negde
preko duge kike
još se trudim da zaboravim sunce
koje se  uplelo u kosu
pa je na osmom koraku ona počela
da gori i opada
kao i sećanje na  
put ka
nesreći
kamin(n)gs

IZVINITE
Izvinite, možete li....?
Oh, samo za sat....
Orostie, da li biste...?
Samo trenutak, ne čujem Vas...
Druže, druže, pomozite....
Molim? Molim? Ha...žurim, žurim...
Drago mi je, presrećna sam
ovog časa stižem
sama
Ćao, majko... tu sam, tu sam
kamin(n)gs
TAJNA ŠIFRA
Celoga dana brišem ogledalalo
da bih sagledala sebe
nije mi jasno
otkuda toliko fleka -
nazirem oči - ulične lokve
ukažu se usta - septička jama
pa dobro
ljudi
kako ću razjasniti
zašto razbih ogledalo
a ne
obrisah oči pre nô što shvatih
da sam
glinena statua ?

kamin(n)gs

TRIDESET???

Idiot! Kreten! Avet!
Nirvana....
Nepomični rub trepavica
gleda u ono već viđeno.
Trideset godina
čekam na kraj...
podno rebara nešto cvili
i
nikada više do gnezda svesti
Ne!
Ne!
Ne!
Zamišljeni okidač je - fijuuuu
ispalio zadnji krik.
goodbye... adieux---addio....
morituri te saluto
-----ludilo!

kamin(n)gs

TRAGOVI

Prstom mi pokazuje -
ovo su ti braća
ovo sestre
drugarice iz osnovne
vidim prst koji mi mrsi trepavice
a među njima
sasušeno lišće
toliko nereda u mojoj glavi
ko će mi pomoći da je očistim?
Prljavo je sećanje,
zaborave...
kamin(n)gs

SLUTNJA
Ni slutila nisam da sam stvarna
kao kamen
kao trava
kao mačka
pas
 potok
kao grana
Ne mislite ni vi
nisam kamen
nisam trava
mačka- pas
ja sam čep druge strane vasione
o
ne
ni to
nisam
okidač sam za
Magnum!!!
Broti dobro zna
 
kamin(n)gs

KO SAM JA?

1. maksimalno otvorena
2. beskrajno zaljubljena u život i Klajna
3. sklona nervnim padovima zbog karateristika 1 i 2
4. 40 godina kidala deo po deo sebe i darovala se 
konačno
sva
5. zaključno -  tama sam i pustinja
brišite me s liste prijateljâ ako nešto ne odgovara

otkud mi još uvek smelosti
da postojim kao takva

vama?

kamin(n)gs

PODVIG

Naglas pričam, a znam da grešim
ćutke plaćem, to je već uspeh
"Majko, majko, nešto me boli!"
"Najzad, sine, uteho moja..."

kamin(n)gs

PREDSKAZANJE 

Sada me je prijatelj podsetio...."jednom beše i još uvek traje" 
Usred noći --- povampirena pesma
započela je proboj kroz vreme.
Stalno mi je lomila nešto - zveket stakla,
kô glasovi žena u Lezbosu, 
Orfeje!
U sveopšem rasulu, ne razlikovah
bitno od prolaznog:  uginula mačka, uvelo cveće, pokopana majka ili se ja jednom nogom oslanjam o grob...
Ko bi to znao...niko..osim... 
pesma iz mladoseti... 

kamin(n)gs

Нема коментара:

Постави коментар