ПоезијаСРБ

ПоезијаСРБ
Друштво књижевника и књижевних преводилаца - Ниш

недеља, 3. фебруар 2013.

Marina Adamovic - CIKLUS – DRAMA (iz zbirke Psihodelija minijature)

Epitafi

epitafi
epitafi
Mesec se igra senkama
dobacuje mi različite
svakoj pori u tamnijoj nijansi
Život je tako jednostavan
kada ga gledaš sa zapada
Svetloš se razloži
na proste činioce
ruža i karanfila


Kiša suza
..
Jutro proverava da li ga ima
oči su mu u plačnom grču
Sedim pod njim
i razmišljam
kako je nastala
.........................onosfera,
.
Raznosač poruka - golub nada mnom
- istrese gomilu upozorenja
"sastanak u 8" "Hitno je, hitno"
"potvrda  iz dijafragme"
-
Jutro naglo ostade bez grča
i sasu mi bujicu objašnjenja-
"ima vas dosta s očnim glasov
  ima  osuđenih na dalekomet."
Jedno po jedno,
puno nedorečenih
i veoma važnih pitanja,
tačno u 8 započe debatu.
.
"Ovozemnim ne verujem "- šaljem po nebeskom  raznosaču magle.
Srce prokišnjava bez prestanka.


Drama
.
Uzalud su trepavice gradile kaveze.
Uzalud je noć bila barikada.
Uzalud je dan sišao u katakombe.
Predstava još uvek ne bî odigrana.
Izrasla je treća rupa - tačno posred čela-
sve sam jasno videla i postala Nioba.
Godine teku, zapljuskuju stenu
Vetar suši mulj i ostavlja relikvije
dakako - ne ljudske
ne ljudske.... ponavlja eho predstave.
Uzalud su trepavice gradile kaveze
Nioba osta na slobodi- vrlo mučno, vrlo
ali
šta bismo?
Naš je svet samo skup glumaca
samo mali čin u predstavi sveopšeg sveta
.
Poezija u svakom ponaosob opstaje

Kraljevstvo
.
Sasvim   mi je jasno da sam besmrtna i
da sam nastala ni iz čega. Svoja sam,
nemerljiva,ja sam kraljica Meseca. Moja smrt
nigde nije zapisana, a nikada je neću ni doživeti.
Ni rođenja se ne sećam - odjednom
osetih da sam s druge srane Meseca. Pokazah mu
prstom elipsu na nebu i njome se uhodano kreće.
Neizmerno blago koje posedujem od nekog
trena postaje reka oblaka ili hujica zvezda
padalica i ...ne mogu vam opisati...te se tajne
ne mogu preneti...stvoru sa fusnotom smrtnosti 

Poetika

Čitam između redova
Izgubljena slova u agoniji -
Ja sam u ranama
Među nama se nešto čudno ispisuje.
Jesam li luda ili je istina bludna?
Čežnja kiši nad nama,
pod nama - melanholija -
uramljena tričarija.
Cvetajeva
ne mogu ti reći ništa pogrdno,
mada to
izgovaram.
Aveti,
duša mi je u nosu,
šta biste još da razotkrijem?
.
Leš? Pa-  on je između redova.

Božanstvo
.
Jedna ruka se spusti s glave
i tako nasta svet
Iz sveta nikoše strune
i povezaše note univerzuma
Pesnik je bog s gudalom
u ehu eona makromensa
jednu
jeinu
reč
preobražava
u
neprebrojni
stepen
sazvučja
ostaće
s njima
raspet
kao
uzvišeni
rekvijem
poetskog
ostvarenja


Jutarnja

Sofisti najavljuju zoru
Zore nema, lažna uzbuna
Okrenem se prema sebi
Zavirujem, kolutam mislima
Mrak je upio i ono malo varljivog svetla
Sofisti su ponekad u pravu
Ali sada
Ali sada
Upozorili su da ću zablistati
Obrva je još uvek
                                         nepomični Mesec
A Sunce iz oka - ne izlazi
.
Ja sam ispisana knjiga
- očajanja i sveopše tame

Nada
.
Hvala, jasno mi je
Hvala, nije mi jasno
Hvala, učiniću
Hvala, neću preduzeti
Hvala, uprkos svemu
Hvala, s obzirom na sve
Hvala
Moram biti pristojna s nadom na gubilištu
Draga, to je sve od života,
Hvala, i ja ću s tobom,
jedina


Zveket
.
do-si-la-sol-fa-mi-re-do
nikada
do-re-mi-fa-sol-la-si-do
džaba
nisu shvatili
skalu njenih misli o smrti
zastao je na početnom"do"
uz sinhrono vibriranje mi-mi-mi-koje je slala
zlatna plaomba
kasno unovčena
za poslednju dozu
............fix--.ide.je
.
Divno je umreti
bez predumišljaja


Transplatacija poezije
.
Kada me jednom budete parali
da biste važeći organ
predali telu tužnog a
......................stvor a,
ispumpajte mu i malo mog vakuuma -
možda nepiše
futurističku
minijatur
u
u
počast kamingsu

Samo reč

Ako sutra ne ustanem
zbog glavobolje
- kašlja
- dijareje
- otoka ispod desnog oka
zapravo -leve pretkomore,
zgužvaj i baci
ovaj papirić
pa me opsuj dalekometno
da bih ti uzvratila iz pakla

Rascep
-
Tu su dva oka
dva udaljena kontinenta
na severnoj
i
južnoj
polulopti
Jedno je u mraku
drugo - jasno osvetljeno
.
Tako je počeo rascep univerzuma
i delovi se uzalud dozivaju

  • Tuga

  • Ja sam krvopija vlastitih rana
    S prezirom gledam na vaše boce
    Ispijam lagano i brzo se krepim
    Nadahnuće juri šupljikavom venom
    Okovana ovim čeličnim zidinama
    - postajem egoista i ljupki mizantrop
    .
    A možda sanjam tuđe filmove
    Ili
    ...sebe u kišnoj
    .................tami
    kamin(n)gs
    Povod za...
    Previše me zbunjuje ovaj iznenadni
    spokoj
    Odavde do prve zvezde - samo
    prostor i mirnoća
    Ima nečeg
    ima
    ima
    TO! Gromki uzdah
    inspiracije!

    Pesnici!
    •  Nema pesnika! Nema? Nema. Gde su? Reči posrću, otiču u podzemne vode ili izdahnu na samu pomisao da postoje. Šta će nam dan tako paralisan noć prizemna neratoborna grudi nam venu, ne kucaju a kog bi vraga imale u sebi Oso, pčelo, probodi nas! Grome, munjo, bezumna slobodo! . Da! Evo ga!Korak po korak ka vasioni - Homunkulus pali vatromet iz pesti. 

    Budućnost
    .
    Budućnost postoji ili je postojala
    Puno opalog lišća i lišća u cvatu
    Vreme je ružno i nevino.
    Budućnost je otisak prošlosti.
    Jednom
    Možda
    Nisam ubeđena
    I oko otiska će se voditi žestoka polemika.
    Ako nečega
    uopše
    i bude.
    A budućnosti, a nje, a nje ?


    Dubokoumlje

  • Ne znam šta bih ovog jutra
    -spavati
    -psovati
    -pričati sa sobom?
    A o čemu bismo razgovarale?
    O smrti - neću
    to je lična stvar moje iznutrice
    Psovati- koga?
    Preveliki izbor, a glava bi se
    ispunila smradom.
    Spavaću-
    To je ono što sve prekrije metaforom,
    ne rukuje fekalijom ni humkom
    i pretače se u
    poeziju
    da
  • već
  • snim

Нема коментара:

Постави коментар