ПоезијаСРБ

ПоезијаСРБ
Друштво књижевника и књижевних преводилаца - Ниш

петак, 1. фебруар 2013.

Marina Adamovic CIKLUS - MALPOMENA

Melpomena


Smejem se iz pritaje
- razmislite ko sam
Sadim kosu sa lobanje
hej, talasasti korov !
Oklopnjača sam ljupkih prevara
kožom prekrivam dugovečne laži

Sakupljam zube i gađam demone
nad zavetnim kipom kvazitragedije ---
nema mi ravne
jedini sam talas crne
Mnemosine
O, 
oni nariču,
Karajone !

kamin(n)gs

  
S poštovanjem

Mesecima se o tebi govori
osluškuješ - prihvataš - odbacuješ
dođe dan kada izađeš na scenu
gromki aplauz te pretvori u bubamaru
prelistavaš stranice scenarija -
levo krilo -desna noga - desno krilo - oči
uskočiš u hrizantemu
onjušiš - uspraviš se - padneš kao lopta
iz gume izvučeš nešto dužu njušku
- lizneš bedra i potražiš potok
- oslikano lice ljupkoga srndaća
- na udarac gonga istegneš kopita
pojuriš šumom -  punom divljih svinja
- zmija - tankokrilih pčela
- šaptač s ugla čita roman po uputstvu
zagazi smelo - ne predaj se -
tvoja je uloga skladna imitacija
.
opet aplauz - ali se ne klanjaj
to će učiniti
svi iz prvog reda
- na tebi je samo da odigraš do kraja -
posle bisa
ili
- žao mi je -
nekad bisa nema
.
stojiš u tami - zavesa se spušta
preko tebe ili iza
zavisno od broja prodatih
karata
.
novine će u načelu - skoro
objaviti
........................tog i tog dana, u toliko sati...
s ljubavlju

kamin(n)gs


Alter Ego

Čuj me dobro
- ja sam kraljica oblaka
- gospodar zlatnog prstenja
- boginja krepkih ideja
Čuj i upamti
- neću ti više prići
- s visine ću te posmatrati
- mokrim bičem šibati
Čujem li da nisi dovoljno ponizna
- rastopiću bakar i njime te prekriti
ti
unutrašnjosti
moga sivila
krvna grupo
mojih izbrazdanih vena

kamin(n)gs


Rečnik prihvatanja
  
Tišina govori na bezbroj jezika
- ako udahnem
zaboraviće na kom mi se sada obraća
noć daje znak upozorenja
- jeza
- ruža
- tajna šifra
i srce sam smestila u Parti-urnu
*
zvezda drži okidač i prati
evo
žmurim -
lepljiva tama nada mnom
leti...
                     i upija me..... poetski....

kamin(n)gs


Trauma

Bogovi padaju na temena
dokazuju da su slični ljudima
- nijedna bubašvaba
- nijedan štakor
ne razmeću se svojom pameću
oh
kad biste samo znali
koliko je prošlosti u meni!
isuviše (hvala, Klajne)
ne, ispravljam se
naizgled je ima u tonama
eonima
sedim vlasima
a ja bih je sakupila u frtalj reči
-traumatična gluperda -
hvala

kamin(n)gs
  

Odluka

Suze bola
i kiša iz vedra neba
odlučuju o sledećem
danu -
može svanuti vedar
i oslobođen mog prisustva
ili
produžiti na oblaku
s dodatim gejzirom ludila
-
Recimo
otprilike
tako
 kamin(n)gs
Ciklus - NADA I NIŠTA

Trajanje

puno je krasnih usana
koje
izgo
varaju
pitanja
bez kraja
i
puno raspetih ušiju
koje
upi
jaju
topote
van srca
.
iscrtaj mi
iscrtaj mi
na
--- du 

ksmin(n)gs


Udaljenost

Kažem
"Oh"
i ne čujem ništa od urlika
grmljavine mesojeog znaka čuđenja
Zatvorim usta
spustim kapke
umaknem svetlosnu
godinu od
mulja i buđi jednosmernog obećanja vernosti
kamin(n)gs
 Ponor

Neprestano ponavlja
"ovde --- ovde"
usmeravam pogled prema tome
zavirujem duboko unutar toga
pružam ruku
da pogled ne odleti
van ocrtanog nikom znanog
ponora u svoje dav-no-sve-lo
ja

kamin(n)gs


Bata Cvele

Inspiracije za pesme nalazim duž avenije krikova
ima ih u boji
OK - i bezbojnih
lepršavih poput vilinog konjica
(o, kako sam duhovita!)
zimzelenih
oblačnih
ushodnih i niz..
niz zgužvanih, osakaćenih
preinačenih u sebe same
iznenadnih poput strele
u
Mesečevom odsjaju
Ma šta ja to pričam?
Kome?

Zgaženoj mački nasred puta?
Klrvavoj ruci od naprsle kičme?
ne, ne, ne!
(kao, dovikujem...)
inspiracije same toče infuziju -
život je u pitanju-
Bata Cvele, Milence...

kamin(n)gs


Pukotina

Ćelija
ukrašena - ničim
ni ukrasima nije dozvoljen pristup
Ćelija
višeugaona rupa
smeštaj za srce
i neizrečene misli
Ćelija
čelija, majko.
na tren si zaustila
pa si tiho orossila humku.
Ne, nisam
ni pretpostavila
da je život
samo priprema za smrt
Ja letim.... rezon leka je da leči
pomaže mi --- evo, ne padam
uzdižem se visoko - više- više- više!
toliko leptira
obleće ćeliju i nosi me do zvezda!
Namigni mi, mama,
i kad me grom ustreli
tek ću biti
živa! Ugrej mi mesto -
imam pravo da opsujem  bîlo
i tako bestidna ,  biti ôda kraju

kamin(n)gs



Put

Na putu do kuće izgzbila sam nešto,
otvorena vrata, svetlo usred dana -
imala sam puno nedovršenog posla,
ali na putu je ostalo nešto vrlo bitno...
Krenula sam putem kojim sam došla
i hodala - tražila - nepoznatu stvar.
Znam da je trebalo stići na vreme...
izazov je izazov i ~ predosećanje.
Na putu od kuće susrela sam sebe
i osetila da je to što sam izgubila.
Oko mene je bilo puno grobova,
a ja sam sedela na jednome od njih!
Kakav predah! Kakvo olakšanje!
Nije bilo kajanja više ni zbog čega -
prekrivena cvećem, sela sam kraj sebe
"sve je u redu - pa ti imaš dušu!"
a kuća 
svetluca
i još će
još

kamin(n)gs


Slika kraja

ruka mi hoda po obrazima
                                  čelu
beskućnik koji traži sigurno
                               skrovište
puno bi toga mogla da preskoči
ali
                                         neće
taj klošar je svirepi klesar ruina
oslikane
stene
s vlastitim likom
lomim i gazim
                  dok um bučno
                           trne
osetih tada što dan ugleda
i svrši se moje poimanje smisla
.
godine su muklo
poćele opelo

 kamin(n)gs

Нема коментара:

Постави коментар