ПоезијаСРБ

ПоезијаСРБ
Друштво књижевника и књижевних преводилаца - Ниш

петак, 29. март 2013.

CIKLUS - POSTOJANJE NEPOSTOJANJA II

26

seć... se dan...
ka... sam prese...la rečen...
pri...kr...lai... pogl..
utiš...la... b...lo...
seć... se
ti?

vađenja mozga?
srca? i
pluća?
telo mi je ispunjeno solju
na pustinjsoim sam suncu
ali
balzam....na nis...

vlagu mi nisi usis...o
reč..ca...se...na...z..re

os
ve
ta

s pravom veta
mog

kamin(n)gs
 
 27

bio je predavač na Svetskom kongresu pesnika
u glavnom gradu sazvežđa Bika
učestvovao na Svetskom skupu pesnika u supernovoj
Lea
bio zastupljen u antologiji Vasione prevedenoj
na sve galaktičke jezike
začetnik je pokreta transrealista u intravenskoj
poeziji koja jedina nudi logos
postao je drugi On ubodom pera u
kapsulu
s
otrovom

rano
izjutra
ne zatvarajte
kapke
lično je zamolio
pst--- moli i poetika

kamin(n)gs
 

28

sunce sam videla
ipak
skrivalo se vešto
oblaci su zagonetni
i oni beže u
sebe
kiša će skoro
ali kô da neće
pretpostavljam nešto
i donosim odluke
ja ih slažem
vetar iz raznosi

znam da je život tajna
ali naslutila nisam
da ni mrtvi ne znaju
iz čega su nastali

evo sunca
evo ptica
leptira i trave

evo mene na grančici
glavom prema
Eshilu

kamin(n)gs
 
 

29

pod korenom trave
viri koren četinara
svakoga dana
ja sam pusta opet nikla
trnovita ruža
beru me za pogrebe
kidaju iz navike
ljudi su ljudi
era evolucije
zahvalna sam listu kojii cvet
pretapa u gvaš
ljudi su ljudi
opijeni mirisom
okreću vaze okreću sebe okreću svet i
iznenade se kad ugledaju ruž na
stopalima
puno puta
ja sam pila krv
puno

kamin(n)gs
 
 
30


živeti na ulici
zna kuća na ulici
pomerena unazad van dometa meta
po-o- stavljenih s ljubavlju
samoživog
eha
ja živim na ulici
ne živim na meti
ne živim u kući
već u slici kuće koje nigde nema
ili
možda
ima
ali korak-dva
od prometa
metâ
tako
e
ho
ho
će
eho-oreola umobolnog stvora
ja žuvim van mete
kuća je
okidač
na
nišanu
ja
u dnu psiEho-ho-ho- ro-ra

kamin(n)gs

31


psića na izdahu
zagrlio je sin u plaču
ja u panici - oboje
vreme je stalo
klatno kelujalo bešumno
dok nisam pogledala neodređeno
psića nema
sin pati na drugome polu
a ja...
čeprkam po anatomiji
jedan mi je organ u telu Cokija
drugi sam sinu oko vrata okačila - "ako ti za..."
posmrtni marš sam zaustavila
samo malo predaha
toliko godina
ni pacov
ni mačka
ni danguba
ne oplakuju
bila sam
više - ne
idiote.... sećaš li se zvezde o kojoj si pisala pesme?
ne?
šteta
ona te čudno pominje.... radosno svetli - rasplamsava
da... to je normalno
a - za tebe -
no
goto
vo

kamin(n)gs
 
 32


postoje ljudi koji nisu to
već su
tama ponora
i
ponor jazbine
sećam se zraka koji sam na tren ugledala
sećam se barikade koja ga je prekrila
ničega se više ne sećam
ničega
ja sam pokošena trava spremna za
spaljivanje
ali plama neće biti
ne
dimom katakombe sleteću u zaborav
ni pas neće zalajati
av
ništa
niko
ni
tama-jama-dim

kamin(n)gs
 
33
 
 ribe su letele kroz oblake
slikajući
galebova krila
ne čudite se
Eho je
bog bogova
njihovih stihova
 kamin(n)gs
 
34
vrisnula sam kõ Sunce u ponoć
i mravi su se brzo okupili
širili su odjek moje strave...
...od kišne gliste do pepela...
oči su mi pobegle do prokopa zemlje
tu je niklo na stotine istih
videla sam podzemne odaje
i čula šta sa sobom pričam
bilo je tako tužno 
tako preopširno
da sam se uplašila preglasne samoće
na kraju zapuših usta bolom
pogled slepih kapkom mrtve ptice
stiže jeza
zaveja me
i
  poče
operu po svome
 kamin(n)gs
 
 35

neko izgovara
proleće
kapi u nizu ponavljaju
pridružuju se najsitnije
pahulje
vrapčić raširi krila i s krova
slete
na skoro sveli cvet
nikad ne zaboravljam da treba nešto dodati
nikad TO
ali hladno mi je
hladno
kamenčić sam u bubregu

kamin(n)gs
 
36

nedostaje mi sve što
ne vidim i ne čujem
i sve  što ne osećam
nedostaje mi
a slepa sam
i gluva
sasvim sam bez osećaja
nedostaje mi iznenadna čioda u
preumornim zenicama
koje mi nedostaju
koje?

kamin(n)gs
 
 
 37

svake noći svake svake
zazvoni odluka na
mojim vratima
pružim jednu nogu
pružim drugu
one odbiju da se odazovu
pogledam u ruke
jagodice su mastilljave
baš ih briga za uzbunu
o
telo moje
zar ti je svejedno što te moram
napustiti?
noć odluke nije bitna
presudan je dan koji je smenjuje
nepomične udove
pakuje i smešta
u buket  karanfila da bi se ugledali
zeleno
i crveno
ima razloga da postane
seme koje hoda
hoda

kamin(n)gs
 
38

postoji smrt
rekao je
ali smrt u životu
pokušaj da zaobiđeš
zaobilazim je
idem prečicama
daleko od vlage
igram se preskakalica
zaletim se po uputstvu
oprezno skočim i
pravo na nju
padnem
glupih li saveta dragog poetomana
upokojenog zbog bežanja od bye life

kakve li opsesije!

kamin(n)gs
 
 
39

ne
nisam tužna
on mi se smeši
i kada pomislim
nema ga više
iznikne opet
i ponovi sve
hrabreći mene
sebi od srca
ono što niko ne bi da zna
to mnogo boli
peče i struže
ali je moj
jutarnji-dnevni i ponoćni
osećaj da si

najodgovorniji
hteo-ne hteo jedinstven si

ćuti i živi
čudo nad čudima

zvezdi ćeš biti legokica

kamin(n)gs
 
40

dođe do mene
zaobiđe me
dođem do nje
zaobiđem je
trava je rasla i još bi
još
ali
zaobiđe je

s neba
i
s podneblja
snevačeva melanholija

kamin(n)gs
 
 41

ako se ne probudim
znači da mi san prija
mnogo više od novina
kojima sam se prekrila
jer
čitala sam danima
i noćima, noćima
pa udah-izdahom slova samlela i
tankom niti koja spasava svet od ludila
isplela prekrivač boje poetike
ars

a u boji čega bih
inače?
čega,
l(j)udi?

kamin(n)gs
 
 
42

ako bih neprekidno motrila na
reč / poruku/ ideju
ako bih s prekidima okretala
stranu
šta bih sa
sobom ?

da li bi mi srce okrenulo leđa?

splet nerava - 
da li bi postao raznizano klupko?
pametna nisam

a i da jesam
ovako nešto ne bih preduzela

filozofija
i
ja
grizemo uže aortnoga tkiva

vrlo sam srećna - znači da sam živa?
nada mnom peva idilična
iva
logiko - van kognitivnog ega!
njime sam ispunjena
lična antologija

antidepresivna - maybe
be or not ....to be

kamin(n)gs
 
 
 
43

bilo bi divno da sam lasta
latica ruže
padalica
bilo bi
stvarno je čudno što nisam to
a ima puno razloga
da jesam
ima
nebo me gleda sa svih strana
posipa nečim tečnim
i zlatnim
nebo
možda sam lasta?
latica ruže?
zvezda u padu?
ne sumnjam više

nebo razmatra i dugo piše
kad razlistam oblak - pročitaću
sve
ove noći - moli me

kamin(n)gs
 
 44

šta znači reč o čoveku
koga su moljci nagrizli, šta?
jednoga pamtim po koincidenciji
7.8. je dan mog rođenja i njegove smrti....
pa, šta?
ne razumem
ni vi - takođe
ne pominjite ga
ni njegovu suprugu
ja moram - zbog ružnog i 
beskrajnog sna -
prigovara joj zbog srozanih čarapa
zbog sala koje joj šeta bokovima
smradu jeftinih cigareta
a nekad je bio njen dragi poeta
vitak
i otmen
  kraljevlepotan
i ona - princeza na balu pod maskom
sreli su se
pretpostavljam
tvrdim
nema mu druge no za oproštaj
da moli
ezoterični miris magle rekvijema
pokopa "bol i sudbinu -ljubavnicu" / jer
šta znači reč o poeti koga su
razneli
i vuci, i jauci,
ništa
sumrak genija...noćna mora...oh...dosta
Blok 
Dvanaestorica i
miokard

kamin(n)gs
 
 
45

ušao je lekar i izašao
ušao je drugi a bog zna koji
za njima i fiktivni
pa nepostojeći

pružio mu pogled ili saučešće

sneg je padao
i nebo, i nebo
a on

razmišljao je o filozofiji

vetar, onaj tako jak, nije hteo zaustaviti vreme
stiglo mu je nevreme tačno oko ponoći
ha! to nije analizirao
to nije očekivao
diplome i nagrade
za neosenzacionalizam
kopije su biografije
spuštene u
laku ilovaču
ili lomaču -
eadem omnia
a- ja -a - ja -jaaa

kamin(n)gs
 
46

nisam ni slutila
nikad ni usnila
da je let u visine
onaj najdakekomet
niji
moguć

al'

otkad sam sama
očaj-očajanja
svaki treptaj lista
svaki ubod trna
uzdiže me više od zenita vida

dubina tog podviga prodire u mne
i iz ove duše kreće Ikar- Pegaz
do samih nebesa !
dotakosmo Sunce !

ni slutila nisam
da je jama kosmos
poetskih
dimenzija

kamin(n)gs
 
47

Sunce je peklo kao svake
zime
kiša je preplavila Saharu i
Gobi
grom se uplašio ratobornih ob
laka
mravi su sletali - griz
li hitra krila
a ja
sve - posmatrala vlastitim očima
njima
trima
i
kljunom zapisivala
poemu
rekvijema

hvala

kamin(n)gs
 
 48

otvorio je prozor jauku i pustio ga kao
beloglavog supa
sup je izlegao krikove
koji su se uvlačili goli
u njegove žile
lešinar do lešinara
kidao mu arterije i aortu

okno je lelujalo
ili rasparana zavesa
podsmešljivo mahala
kratkim repnim perima

i on je zagroktao
i šištao
iako je plivao u krvi
- koloniji lešinara
iako je ruku stavio na grudi
druga mu je pala
 
kao polomljeno veslo

sidra nema da ukotvi bol
stihija je
stihija
osećam i ja

kamin(n)gs
 
49

budim se rano
ili sviće kasno
i rano zaspim
ili suton hita

znam ko sam ja
baš ta i ta
a vremenu više
ne poznajem lice

mrko-svetlo-sivoplavo-modro

okrećem list
i pesmu na listu
umorna sam od razmatranja
stavljam tačku ispod

zvezdu vi
dim
možda spava(mo)žda
e
sveg mi je dosta

budim se ra
no...ili...
tač...ka!sno(sviće)...TAČ KA!

KA min(n)gsssss
 
50

tada sam bila
usredsređena
zaista
sasvim usmerena
na njen ten
pad kapaka
i rukû
i ruku
mislila sam - shvatam
ali nisam
nikako
nekoliko kapi...
par uzdaha...
to je sve
što je na kraju proisteklo
ne iz nje -
ne!
iz mene...
ipak -
polako naslućujem

značenje termina
... pojma
.... i logike
"život"
ispisuje izdah
- zadnji - jedinstveni
ne vredi se ranije na to usmeriti
majko, je l' da?
(zemlja se njiše - ne odgovaraj, molim te!)

kamin(n)gs
 
 
51

ne tumačite moje suze kao tugu
radujem se što još uvek teku
bunar želja ispunjavam

scenario je opsežan
moje srce bije
- u ritmu kiše
- pred zavesom izretbarenog zida
- kraj postavljene piljarnice s lepo narendanim lukom
- pred facama kolega čiji monolozi traju
- pod svojom rukom kojoj pružam drugu
- pred freskom postojanja koje stvarno i postoji

draga mi je ova iluzija iluzije
drage su mi svečanost horai
moja svest pridružuje se podsvestima

i kada režiser kaže "kraj"
izvući ću krila iz odore
poleteću visoko
najviše
  ... gde prestaju osećanja
odakle sam pala ni iz čega
gde ću biti ono što i nisam
tamo je sreća sveća
tamo je radost post

ostalo je jasno
no?

kamin(n)gs
 
52

mnogorečita - nisam
ali
"tražim nove izražajne mogućnosti za iskazivanje poetskih stanja"
podignem prst
i
to je jasna poema
1
hej
vi
2
nebo nebo
3
leptir!
pssssssst
4
dosta mi je
toga
5
da
i toga
6
dosta - svega
7
ne prilazite
8
okidač
9
ovim ću prstom kucati o pokrov
10
ne
ne želim nazad
njime ću
pisati
po(st)eziju(mortem)
11
lako savijen prst
lako postignuTO
12
TO...je sve

kamin(n)gs
 
53

pobegla sam iz postelje
spavaćice
iz epiderma
a opet bila ista
uspavana , opijena
trokrila(s)ta lasta
raspeta (bez milosti)
dogorela (krvlju prelivena, mislila sam)
kao svaka voćka
nedozrela, a opala
i
u zemlji
koščica
pored moga srca
sanja
letnju noć, nadu, mladost, mladost
TO

kamin(n)gs

Нема коментара:

Постави коментар