XI
"Gospodine, koliko je sati?"
"Molim?"
"Izvinite, koliko je sati?"
"Molim Vas, ne igrajte se nojim vremenom,,"
"Hitno mi je, a zaboravio sam mobbilni...."
"To je greška koju ćete do samog kraja pamtiti..."
"Molim?"
"Ako Vam kažem da je pet do dvanaest, kad izgovorim "est", već će biti četiri."
"Gospodine, žurim, recite mi koliko je sati, još jednom Vas molim!"
"Ne nosim sat."
"Namerno?"
"Ne - zaboravim uvek u koliko treba da ga stavim u džep-"
"Pa on se ne udaljava od sebe..."
"A Vi, kako ste ga, onda, zaboravili?"
"Namerno... idem na sahranu... a ne želim biti sahranjen"
"Pa što onda pitate koliko je sati?"
"Ne znam... sećam sa da je to česta pojava na Zemlji.."
I tako su se ovim ludacima tresle bluze i mantili dok su imitirali sebe iz mladosti : "I te ćemo jeseni još uvek biti živi."
Jesu... Gong iz crkve čuo se daleko, ali njima to ništa nije značilo..
"Gospodine, ne obraćajte pažnju; moj mobilni pokazuje tačno vreme, ali zaboravio sam ga; namerno.
I moj je prestao da radi - nenamerno."
Jako interesantno, jako... evo, tražim svoj, ali ni njega nema.
"Gospođo, koliko je sati?"
"Molim?"
"Izvinite... kako vam je interesantna ta haljina - liči na jednu leteću iz bajke..."
"I Vaša, i Vaša...hajdete, krenimo na sahranu
"Ne, ne bih... zaboravila sam mobilni"
"I ja... znala sam da će me nešto sprečiti...vreme je u pitanju"
"Da, vreme puno znači."
"Zato ga i nema"
"Zato! Hajdete, tražićemo drugo!"
Divno, divno, divno....
"Gospodine, koliko je sati?"
"Molim?"
"Izvinite, koliko je sati?"
"Molim Vas, ne igrajte se nojim vremenom,,"
"Hitno mi je, a zaboravio sam mobbilni...."
"To je greška koju ćete do samog kraja pamtiti..."
"Molim?"
"Ako Vam kažem da je pet do dvanaest, kad izgovorim "est", već će biti četiri."
"Gospodine, žurim, recite mi koliko je sati, još jednom Vas molim!"
"Ne nosim sat."
"Namerno?"
"Ne - zaboravim uvek u koliko treba da ga stavim u džep-"
"Pa on se ne udaljava od sebe..."
"A Vi, kako ste ga, onda, zaboravili?"
"Namerno... idem na sahranu... a ne želim biti sahranjen"
"Pa što onda pitate koliko je sati?"
"Ne znam... sećam sa da je to česta pojava na Zemlji.."
I tako su se ovim ludacima tresle bluze i mantili dok su imitirali sebe iz mladosti : "I te ćemo jeseni još uvek biti živi."
Jesu... Gong iz crkve čuo se daleko, ali njima to ništa nije značilo..
"Gospodine, ne obraćajte pažnju; moj mobilni pokazuje tačno vreme, ali zaboravio sam ga; namerno.
I moj je prestao da radi - nenamerno."
Jako interesantno, jako... evo, tražim svoj, ali ni njega nema.
"Gospođo, koliko je sati?"
"Molim?"
"Izvinite... kako vam je interesantna ta haljina - liči na jednu leteću iz bajke..."
"I Vaša, i Vaša...hajdete, krenimo na sahranu
"Ne, ne bih... zaboravila sam mobilni"
"I ja... znala sam da će me nešto sprečiti...vreme je u pitanju"
"Da, vreme puno znači."
"Zato ga i nema"
"Zato! Hajdete, tražićemo drugo!"
Divno, divno, divno....
"Lobanja dječaka koja se zbog svog neobičnog oblika naziva Starchild ili “dijete sa zvijezda” nađena je početkom tridesetih godina prošlog stoljeća u rudniku pored meksičkog grada Chihuahua uz kostur normalno razvijene Indijanke. Naučnike i arheologe je fascinirala simetrična glava djeteta starosti oko pet godina, bez otvora za uši i sinuse s ravnom stražnjom stranom, te ogromni unutrašnji volumen koji je za 200 kubnih centimetara veći od prosječnog.
Književnika i predavača o porijeklu života Lloyda Pyea posebno je zainteresovao ovaj fenomen, pa je svim snagama pokušavao ustanoviti da li je "dječak sa zvijezda" plod ljubavi čovjeka i vanzemaljca.
Međutim, i bista kraljice Nefertiti, jedne od najpoznatijih i najmoćnijih žena starog Egipta, pronađena 1912. godine, imala je neobičan oblik glave. Kraljica, čija je prošlost obavijena legendom starom 3.300 godina, zagolicala je maštu javnosti, jer oblik neodoljivo podsjeća na vanzemaljsku, zbog čega su i nastale glasine o njenom neljudskom porijeklu. Možda je odgovor u običaju vezivanja lubanja koji je bio uobičajen u davnim civilizacijama širom svijeta. Glave novorođenčadi vezivale su se užadima, tkaninom ili kožom, koji su činili kalupe koji su kosti oblikovali u duguljaste lobanje. Međutim, naučnici ne shvataju zašto su to radili.
Jedan od najjačih argumenata Lloyda Pyea je udubljenje na stražnjem gornjem dijelu glave. On glavi daje srcolik oblik karakterističan za "sive" ("Grays") vanzemaljce, a ljudi na tom djelu lobanje nemaju udubljenje. Dosadašnji DNK testovi pokazali su da lobanja potiče sa Zemlje, ali još se očekuju napredni testovi koji će otkriti istinu."
Нема коментара:
Постави коментар