NADA REČI
Optuženi je čekao presudu sudija:
dvoje je napisalo
- Kriv je
dok dvoje
- Ne
peti je pružio
- Možda
Panika u publici
- Izuzeće! Izuzeće!
Da, peti je bio izuzet
nije se pridržavao pravila "biti ili ne"
Oh!
kamen sa srca mu je skočio u bezdan
Za pogubljenje pesnika neće odgovarati lično-
Zbog pogleda levo-gesno
pesnik je preminuo
jer vlastitu smrt
ne bi podneo - ipak:
Ovaj trag malog prsta visi u sudnici kao dokaz da PESMA neće biti obešena nikad!
kamin(n)gs
Svi se sjećamo koliko je esejizirano o sveprisustvu smrti koja je u dvadesetom vijeku dobila široke razmjere. Kako umjetnost stoji pred tim sveprisutnim licem smrti? Da li je održiva opozicija umjetnosti kao vrijednosti i smrti kao ne-vrijednosti? Da li tu opoziciju valja prefomulisati? Ko i kada i gdje tu koga nadvladava? Kako se ta opozicija urušava? Kako pretrajava? Sva ta pitanja zazorno je čak i postaviti u doba poststrukturalističkog natražnjaštva – koje brzo, u vidu anketnog upitnika, ocjenjuje djela po osnovu feminističke, novohistoricističke, postkolonijalne podobnosti, odgovarajući potrebama kupoprodaje. Krijući se iza tobožnje književnoteorijske angažiranosti i društvene korisnosti. Broch je imao hrabrosti u obzorima jedne prijeteće i prepredene epohe – na njenom samom početku, u praskozorje njenih najvećih užasa – sva ova pitanja postaviti naivno; mi šezdesetak godina kasnije u umjetnosti i estetici rijetko nailazimo na njihovu nenaivniju ili bilo kakvu drugu preformulaciju; da i ne govorimo o pružanju odgovora na ta i takva pitanja
(Herman Broh, Pesništvo i saznanje, Gradina, Niš, 1976)
Нема коментара:
Постави коментар