RADOST TRAGEDIJE
Izvadila sam veliku kost iz grla
i bacila je psima
Njuše
osmatraju
zakopavaju
po unutrašnjem osećaju
Sada mi je lakše
vidno sam i sama olakšala
za težinu kosti
i sudbinu njene srži
ali psi...
Umorno grebu zemlju
cvile
i daju mi repom znak
da su počistili trag
mog
zločina iz milosti
Tako sam lagana da me vetar nosi i postavlja na granu
visim ja
visi list
ostatk vremena
pada
preko groba srži i kosti
psi civile nad svime
dok život smišlja scenu tragedije od radosti
nečuveno
nečuveno
kamin(n)gs
Нема коментара:
Постави коментар