XX
Bistra tečnost u čašama na stolu podsetila ju je na bistrinu vode u izvoru.
Od tada do sada, ona neprestano ćuti. Oči su joj šrom otvorene i sjajne kao potok izvorišta. Usne su joj opuštene i blede kao tečnost s druge strane stakla čaša.
Godina ima četiri doba.
Svako od njih čuva po dan nalik na ovaj; ne recite da niste znali!
Uvek se setim te devojke kada pružim dlan kapi kiše ili rastopljenoj pahulji.
Neka joj pogled od kristala plovi nebom ili podzemnim tokovima - najbistrijih tečnosti.
Toliko lepote, bistrine...odlućilo je da ućutim. Ćutim, ćutim -
11.XI u 11:11h
Нема коментара:
Постави коментар