Toliko je bio uplašen da, kada se okrenuo prema ogledalu, predahnuo je. Sklad i ravnoteža..
Da, bilo mu je čudno što na njemu ne vidi svoje lice ali, i ogledalo je drhatalo od straha pa je samo sebe ubilo. I ne samo sebe, raznelo je i njegovu rožnjaču.
Kada je zenica ispala iz duplje, sve se vratilo nekadašnjem stanju mirovanja.
Ogledalo ne zvecka, on je miran; samo, samo...
šta mi lazi ispod vrata?
On?? Ono???
NE!!!!
Нема коментара:
Постави коментар