Priznala je sve što su tražili da prizna i ne samo tražili, već su joj pretili pogledima poput smrtnih gromova usred nežnih oblaka ne suočavajući se sa njenim licem preplavljenim suzama pa je osetila kako joj iz duše viri pitanje: je li to sudbina? na šta joj je podsvest odmahivala: sudbine nema, na tebi je da odlučiš hoćeš li nastaviti život kao sluškinja ili zavladati namerama osećaja iz detinjstva koje je bilo nevino, ispunjeno ljubavlju bez cinizma, dvosmislenih odeljaka.
Žedna i oznojena, naglo se probudila.
Нема коментара:
Постави коментар