ANĐEO
Hteli su da pomognu
da budu dobročini
da žive kao anđeli
anđeo je sleteo
sklopio krila
na zemlju pao
iluzija je sveću
SETA
Pričali su iskreno,
poverljivo sve tiše
Razmenjivali poglede
drhtanja i osećaj
Preletela ih je ptica,
vratila se, stala
osmotrila kose,
osmotrila nebo,
raširila krila
da ih zaštiti
od kiše
SUDBINA
Pojavih se na određenom mestu
u nepogrešno vreme leta.
Rekli su mi: "Čekaj."
Jesam, jesam, bez problema.
Posle više čudesnih sati
ustala sam i krenula.
Na to su mi ponovili:
"Čekaj, čekaj, molimo, sačekaj."
"Sve je u redu,
oprostite, čekam."
Sledećeg dana,
repriza prethodnog.
Jasno je, jasno,
ja sam nestrpljiva.
Zabavljam se, vadim misli,
dobacujem ih drugoj strani.
Onda sam videla redove ispred
i nekoliko istih grupica iza.
Učtivo sam pitala:
"I vi čekate nešto?"
Skupa je odgovorilo mnogostru
ko čuđenje jedine mene:
"Da, tebe, tebe,
nastavi, plači."
SUDBINA II
Pazila sam da ne zgazim mrava,
(zgazila sam)
Sela sam na kamen i razgledala
(zgaženoga)
Kako proći ovom stazom,
a ne ubijati stopalima ?
Nemoguće. Ne.
Sedeću gde sedim,
moliti za oproštaj
i pokopati uz ritual
Kada padne noć,
ja cu pasti od umora,
a sutra,
moliti se bogu mrava
za sve brze u ranama,žilama,
(otrujte me, ugušite!)
i hiljade pogaženih mojim mrtvim plećima
(nije sve u stopalima!)
Hej, bog se već smeje glasno
"Tako nam je suđeno,
izjavljujem,
eto,
eto, tako"
U NOĆI
Vreme prolazi
ja ostajem
grob me guta
ja izrastam
evo semena
evo oblaka
nema kraja životima
jedan se u drugi pretapa
Zbogom nesrećo
pozdrav tugo
Ispod noći
ŽIVOTE
Ideš svojim putem, živote moj.
Već si daleko,
A ja se pripremam na prvi korak.
Nije ti važno da li te pratim,
Okrećeš mi leđa,
Nikada usaglašeni nismo bili.
Trebalo je ma šta da mi
ponudiš.
Ali nisi ni najmanje.
Želna sam, željna za sve na svetu
Shvataš li zašto?
Bezgranično željna
Jer ono malo što mi nedostaje,
Ti mi nikada nisi darivao.
UDARAC
Kasno je shvatiti
da si se uzalud radovao
utešnom milovanju
posle prvog
kada ti sledi zadnji
smrtonosni udarac
DO SMRTI
Pre mnogo godina, dobila sam čudesnu igračku. Kažu da sam
zaplakala. Ne bih rekla od preterane sreće, ali od žalosti, nikako. Bila je
jako osetljiva poput staklene figurice. Ne sećam se čime, (da li je važno?
milslim danas) samo dobro znam da me je snažno privukla. Nismo se odvajale
jedna od druge. Dešavalo se da je slučajno ostavim ko zna gde i zaboravim.
Dan-dva nakon toga, nastajalo bi užasno stanje duše i tela. Kopala bih rukama i
nogama ne bih li je pronašla. Ne možete ni poverovati koje bi olakšanje, koje
zadovoljstvo, koja energija psihosomatska zavladala mojim delom oreola neba.
Sada, to mi se više ne dešava. Čuvam je na lančiću oko vrata. Neka zvecka, neka zapitkuje,neka
mi ukrašava sede obrve i stepenaste borice na licu. Moj je najdraži predmet
interesovanja u beskrajnom svetu (tek nekoliko godina posle prijema tog dara,
saznala sam kako mu je ime). Jeste, i svi vi imate svoj, ali puno se razlikuje
od mog. Nešto ih ipak spaja - moraju se dobro čuvati, voleti i ne ispuštati iz
vida. Ako bi pukao... ne mogu dalje, plaši me. Jedinstven je, neizrecivo
poseban, njegovim gubitkom, i ja bih bila bila izgubljena. Shvatate kako je iznenadan, neponovljiv, koliko nesvakidašanj i kako se mora iskreno voleti do - smrti. Do smrti. Do smrti.
Do tada smo anđeoski on.
Нема коментара:
Постави коментар