ПоезијаСРБ

ПоезијаСРБ
Друштво књижевника и књижевних преводилаца - Ниш

петак, 1. фебруар 2013.

CIKLUS - PESME U PROZI 1-9



1.
U sobu je ušlo našminkano jutro. Razgledalo je sve - od plafona do tunela ispod kreveta. Užareno je upiralo prst u mrežu paučine, smetove prašine, pohod mrava preko izbočine na trosedu. Budući da mu samo još njuh nije bio do paranoje  razvijen, opraštam mu što je previdelo psa - 
opijenog zadahom tela preminulog.
Preminuli je bio svetac  i milovao ga je  dok nije prestao da cvili...
ili je pas bio svetac 
pa sâm ućutao da bi se razdvojili tiho
verovatno
da
ništa ne bih dodala
ni
šta  

kamin(n)gs


2.
 ·
Pakao (u)pak(ovan)(k)ao raštimovana violina odjekivao je gradom. Čovek, slučajni prolaznik, uhvatio se za glavu i najednom shvatio da je prepuna i da je mora valjano ispraznitii. Došao je do mosta, pogledao u reku, a ona je uzvratila pogledom nedohranjene ale. "Sačekaj, imam nešto za tebe," reče čovek i raspakova svoje teme.  teme su se nizale iz bezbrojnih vijuga i rado skakle u nezasite čeljusti. Tačno se sećam dana kada sam to videla. Evo, još uvek traje. Na mostu stoji niko, obezglavljen, a raštimovana violina , sada gola, raspakovana, vibrira u rit mu  mu  zike za stres i doskoka hrane ogledalu pod mostom.  Sve teče , a ništa se ne menja   
a-a-a  pa (k) ao (j)ao!    
kamin(n)gs  


3.

na pisaćem stolu pesn ika stoji 1. njegova sl ika  kad je zamišljao da postoji,  2.  oštećena slilka s izrazuto istaknutim očima u boji stranice neštampane knjige i  to, da ne zaboravim, 3. slika pesn ika kada su mislili da ga više nema. E, ta treća je, čudom, najveća, uramljena i povezana mašnicom u boji ponoći. Sasvim dovoljno da ga inspir iše da i dalje p iše o lepoti onoga što tek sada jasno vidi - život razbaškaren u multidimenzionalnoj  kumovoj slami.
kamin(n)gs

4.

(ovaj tekst je nađen nekoliko godina posle objavljivanja ... detalji o tome nisu poznati)

Tog popodneva, Nomen Nescio je okupio prijatelje i poznanike. Previše je u životu toga doži veo (veo neke sivomaslina ste s(e)te s(le)te tada do njegovog uma i reče- dosta! predahnimo malo) i zaista, ljudi su se ćutke okupili željni tišine i neposredn osti. K osti su krenule u tiho međusobno došaptav a nje, a njegove oči su malo dopustile sebi da se zaklone od bljeska Sunca u odlasku. Da li iz nehata ili su šolje bile prepune, tek, svako je prosuo po gutljaj kafe na zemljani  stoljnjak. NN je osetio neku tihu jezu, kao neko gugutanje srca ili svesti; i vazduh se nekako proredio. Prijatelji su se okupili oko njega, stopili poglede u jedan opširni."Neka mu je laka crna zemlja".. izgovoriše "Kome?" povika on "Pa ja sam na zemlji, aman, vidim vas! priđite, zašto ste već krenuli?  Sivomaslina sta s(e)ta je moja najlepša pesma- danas objavljena! Živ sam!"

Živ je... živ je -  proguta la la ka zemlja.

kamin(n)gs
 


http://www.marina-poezija.com/search/label/STIHOM%20GOVORIM%20KNJIGA

5.



Toliko dugo je Sunce dozivalo Mesec da je Zemlja odlučila da im prenosi poruke. Kako uopšte više ne spavam, rado sam  preuzela ulogu administratora. Znate, to je tako idiličan položaj -samo nadgledam da li će nešto narušiti vezu  i- do sada nije... i neće...pečat srcem  - ovako predanoj i odgovortnoj, besmrnost mi je u opisu radnog zadatka. Toliko od mene, moram potpisati  današnji  i otkucati datum sledećeg dana: M.e.s.e.c.p.o.n.o.ć.13.p.e.t.a.k.S......

kamin(n)gs



6.

Carpe diem....diem... pokušala je da upamti ovaj epitaf na nadgrobnoj ploči neznanca. Osvrnula se levo-desno, nigde žive duše nije bilo, samo je lagano uzdisala Bahova svita za čelo bez orkestra. I to je pokušala na plućnom krilu da odsvira. Gle čuda! In medias res.... celo telo joj je bilo čelo! A gudalo? Komadići zemlje koji su još uvek , u odronu - blagom, padali preko nje u kovčegu. "To me raduje, Horacije", izgovorih i izglancah epitaf koji sam sebi davno isklesala
kamin(n)gs


7.
Pogovor.
Prevodilačkim radom Nomen Nescio počeo se bavtii još kada je  bio  maloletni delikvent na planetama Ego-i-Zam. Jako su mu privlačili pažnju stihovi punoletnih (stvorova metarskih krila za puni let do beskraja) jer su pisani u simbiozi izgubljene i generacije sletele s Partenona.Sve je  leksički , morfološki... prepevao na, za to najteži,  jezik gestikulacije. Patos pesništva je uspeo da ga svrsta među sebi jenake - na njemu je i završio poslednje delo. Sada ga možete sresti ako noću pogledati ka Veneri.
kamin(n)gs


8.

Živeo je u svom godišnjem dobu. Oslikane reke, lepote preliva, muzičlo drveće i pregšt sećanja. Tako umnožen, on bi se pretočio u bezgranično nadanje, ali nije znao da je samo ono beskrajno...nije znao da zaljubljenost u jedno doba može zaključati sve tajne sveta... šteta... uvelo lišće, mutna reka, i žalosno sunce - sakrili su tajnu sutrašnjice. Beskrajna posvećanost brazda, u tajnu uramljuje lice. Sećam se čoveka koji je živeo u svom godišnjem dobu... Oslikane reke, lepote preliva, muzičko drveće i pregrš sećanja - tiho hoda kraj njegovog groba.  Šteta.  
kamin(n)ngs

9.

Život je hodao pored mene    gledao je u moja stopala, nekako je učtivo progovorio "može li to malo smelije?" Ogrnula sam svoje drugo ja u tesnu kabanicu. Kako da mu objasnim, pomislih, da sam odvojena od svoje egzistencije. Zamislila sam se, teško, filozofski   on me je i dalje gledao i smešio se instrumentima u Boleru. 
Eh, više nismo znali put. Ritam nam se , kô Njutnov doručak, preokrenuo. Svakoga dana iste se stvari ponavljaju, mi udvostručimo korake i mislimo da je život ubrzao tempo. Zabluda, objasni, Ravele! Objasni kakva to zabluda presuđuje u korist halucinacije... 
uzdahnula sam i ućutala. Ravel je ugasio ulične svetiljke. 
Razmisli i ti, dodao je, tvoj život i ja smo istomišljnici - na tebi je da odlučiš ko je u pravu - mi koji smo uravnoteženi , a glasniji ili ti, koja se zavaravaš da si ubrzala. Zapravo, sve je to déjà vu,  déjà vu  kao odgovor besmislu.
Život hoda pored mene i menja instrumente   
Ovaj dan kao jučerašnji- ali u drugoj boji  
kamin(n)gs




Нема коментара:

Постави коментар