ПоезијаСРБ

ПоезијаСРБ
Друштво књижевника и књижевних преводилаца - Ниш

субота, 2. фебруар 2013.

Marina Adamovic CIKLUS – DNEVNIK I

1

Nikoga nema
Nikoga…
osim mene
koja ispunjavam životni prostor
Zamišlala sam kako ću odmoriti
bacati pogled bez obzira
 na lom
bacati misli – prekobrojnih je mnogo
i ćutati
Odnekud spazih otiske pogleda
iscedak misli prilepljen za okno
i začuh žamor
i prepirku.
S plafona mi pade
filozofija
iz kupatila otok latinskih izreka
mir je u nekoj drugoj galaksiji.
A ja
ja sam tu
i menjam vasionu za  muziku po 
Aristotelu

Moram

kamin(n)gs

2
Danas sam popila vodu i voda mi je uzvratila.
Ispijena ulazim u sebe i vidim samo kamenje,
Pokušaću dan iznova…a dan gradi mene -
Bili smo jutro,
bili i podne,
čeka nas ono nepovratno.
Muči me samo jedna stvar -
uvek doživljavam to i isto
a
ono mi uzvraća različito.
Šta će biti kad konačno shvatim
Ja sam Ja
a
sat potvrđuje -
drugačija.a.a.a.a.

kamin(n)gs

3

Na brdu sam videla ženu
gledala je u nenaznačenom smeru
stalno je ponavljala “zlato moje, srećo moja”
po koja suza – radosno svela
kapala je na suvozemne objave -
o rođenju unuke
i smrti njene majke
Dalje
ne bih -
ni unazad

kamin(n)gs

4

Još jedno jutro
pretvaram se da sam tu a zapravo – jesam
kao i svakog dana, zaključana vrata
tepih sam sa sobom razgovara
još sanjivo trlja oči
Zaboravljenom nogom dajem mu znak
odgovara mi žvaćući hranu od juče
drago mi je da si sit
i ja sam
svega
otkriću ti tajnu
Dnevnik se ne piše izjutra
.
Zavlada tišina; anestezija – s naglaskom na Ja

kamin(n)gs

5

Savetovali su da se ne plašim
i da me čeka bolje sutra
to su mi savetovali roditelji
bila sam mlada i bezgrešna
ostala sam bez ijednog greha
osim
onih prekobrojnih
- plašim se svakog dana -
za onaj što mi hrli u susret
a šta je s ovim sada?
On visi o koncu a
jeste neustrašiv, jeste,
majko

kamin(n)gs

6
Krenula sam da sečem nokte, a žao mi je, žao
po njima znam da sam biće koje ima poreklo odavnina
mačka liže svoje šape
i ja ću liznuti svoje
Dobro se sećam pećine
s mojim ehom solmizacije
Tako je
vi me zaboravite, biće mi drago
ali
od iskona sam ucrtana u srž Zemlje, ma dublje
Majko, mi smo fosili iz vasione!

kamin(n)gs

7

Danas sam….
da, ja sam Danas
ovog trena shvatih – jesam Danas
možete se igrati rečima do besvesti (ili – bezuslovne svesti)
ali
TO -ja jesam
lično i precizno izrezbarenp
u
odsjaju Meseca
škripi kočnica
postolju od smole
sedefastoj Vasioni
monitoru računara
vlažnoj postelji
krvnoj mreži tkanine od vena
i
raštimovanoj sireni “urgentnog” centra
Ali
prvi pu sam u životu doživela Danas!
Jedninstveno
nezaboravno
neponovljivo….
Ne,
ponovo nikad više
Karajone… izbrojmo skakavce

kamin(n)gs

8

U svakoj reklami – osmeh do osmeha
osvrćem se
tražim
na stolu mi pro et contra
okrećam stranice dnevnika
nema zaboravljenog
gutam prst
možda on izgrebe nešto zaostalo
iz naličja pupka
s flautom i lirom
Zaboravila sam kada je to bilo
- sigurno jeste
ali
- nigde ni traga životnosti
Ponavljaću ono juče podvučeno
Ovoga dana Ti si Dan
Nov, jedinstven
a sutra
već
zaboravljen, možda
Ma daj, kažem sebi,
Šta? pitam se
Dan
Sunce
i
Samotnost
I to je puno!
Zamišljeni huk vadi prst sa lire
i seća se zvuka prvog dečjeg plača
O, radosti…

kamin(n)gs

9

Žao mi je onih
“o mrtvima sve naj”
Biti lud i živ – veći je razlog za portret u magli
od dizanja statue baroknom idealu.
Mrtvi imaju svoje umetničke noći
zaneseni, razmenjuju humke
i svako onoj prethodnoj
ostavi po pupoljak paklenog nadahnuća.
Živi su uvek pred rafalnim strojem
uzdahe im guta ambis proroka.
Molila bih
sklonite se
Asertivnost mi nalaže proboj
Lomača plamti “za života, za…”
srce mi je
kremen kamen
.
svojim stilom upravljam po svome

kamin(n)gs

10

Nikome poznat
iznenaadni trenutni naboj
u  nečemu  ni nalik
onome do juče
- podiže mi ruku
i stavi na tastaturu.
Posledice toga
sliše se u vidno polje.

kamin(n)gs

Нема коментара:

Постави коментар