ПоезијаСРБ

ПоезијаСРБ
Друштво књижевника и књижевних преводилаца - Ниш

среда, 6. март 2013.

Autobiographical poetry IV

Autobiographical poetry IV

Reč potiče iz drevne Altamire -
oslikano pretače u sebe
ali
cedi
pastelne gravure.
Ne
prekidajte
nebeske
sintagme!
Duga
može
ispisati
grom!

1
Svaki kraj je početak nečeg
što na
gi
nje 
ka 
svr
šet
ku -
reč mora biti brža od te metamorfoze!
Kako bismo drugačije naterali usta
da prošire
ulaz
mlazu
nadahnuća?
2
Jasno vidim - bliži mi se podne
ali - kakvo? To ne naslućujem
Razgćem nebo
četkicu umačem u njegove boje -
nije dovoljno...
sve izbrišem trepavicom i nastavljam
dalekometno ispitivanje.
Jedan mi oblak
stade na ruku
drugi mu se mrko pridruži_
šta ću sada?
sklapam kapke
prekidam slikanje
samo malo da predahnem....
Evo me u krevetu
pravim se da spavam
kad! evo, uspela sam!!
preda mnom je freska
slovnoga zenita!
3
P.S.
molim reči da mi oproste
kada 
(slede primeri)
napišem  tiho "p" - koje bi trebalo biti "b"
ili
uvećam slovo oronulo - sebi samom nevidljivo
i
pobodem broj tačaka - kada bih ! urliknula
ili
etc...etc....
u potpisu
Nomen Nesci
o  o
dbegli 

4

Ako ne želiš govoriti
onda ćutnjom nešto reci
Ako ne želiš ni ćutanjem
onda piši, piši, piši

Ni to ne bi mogao?
sledi " pokop osećanja"

spali i nas
preko
.
toliko

kamin(n)gs

Нема коментара:

Постави коментар