ПоезијаСРБ

ПоезијаСРБ
Друштво књижевника и књижевних преводилаца - Ниш

понедељак, 26. август 2013.

POETSKA KRATKA PRIČA - TRENUTAK NAKON TRENUTAKA

Sedela je mirno u uglu sobe (kao na svakom tragičnom kraju  priče o buntu)
"Želim samoću" ponavljala je nikome, ali zamišljala je da joj je neko na rubu živaca. Senke su se smenjivale - prepodnevna, popodnevna, noćna... Zbog tišine u ličnom dahu, nije više mogla  izgovarati "želim samoću..", pa je počela pisati na pokidanim stranicam svog dnevnika. Listove je bacala naokolo kao da gađa zle namernike... 
I to je istrošila. Ni olovke, ni lista više ne bî.
Sedela je mirno...  kao što sedi kidač utrobe, bacač mina na svoju istoriju, o, previše mirno.
Pružila je ukočenu ruku kroz prozor, otkinula list vinove loze... prerezala venu na levoj ruci , a desnom, krvlju napisala:
"Uspela sam. U samoći se stvara poezija"

Нема коментара:

Постави коментар