ПоезијаСРБ

ПоезијаСРБ
Друштво књижевника и књижевних преводилаца - Ниш

недеља, 25. август 2013.

POETSKA KRATKA PRIČA - RANA

Ginekolog je sedeo naspram njenih raširenih nogu. Čekala je, ne njega, čekala je medicinsku sestru. Trebalo je isprati mesto iz koga je carević stupio na presto. Prolazili su minuti dugi kao znak zvezde da je više nema. Lekar je gledao u sto, svoje prste i, u dosadi uobičajenog dešavanja, bacio je pogled na njeno raspeto JA. Znala je da će se to kad-tad vratiti, ali ovog časa, dok je cvetala od radosti, ni pomislila nije. 
Jeste, tada, baš tog trenutka, setila se pogleda brata koji joj je nežno skinuo gaćice i pričao "seko, seko.." 
Pljusnula je krv iz skrovitog kutka, nisu je mogli zaustaviti - nije dozvolila da joj iko priđe. Zamišljeni plač anđela, presudio je - 
"Još danas... samo sada"... 
Dragi moj, i tebe ću zaboraviti kad otkrijem  da je "ona" cilj ciljeva - Eskimo maglina... shvatićete kasno, kad postane patuljak bez sjaja, vodonika, lepšavog ogrtalča plača. 
Rana

Нема коментара:

Постави коментар