XV
Rekli su joj "Izvini".
Prvi je to izgovorio glasno, drugi umerenije, treći letargično, svi ostali dijametralno, paradoksalno, antiprofilaktično. Ipak, doživela je da joj u oči unesu sebe cele, pune izvinjenja.
Ćutala je. Šta bi drugo mogla kada je gledala u kišno nebo i zamišljala da se kapi izvinjavaju što čine nevidljivim njen plač pred odlukom: umreti ili pisati o smrti.
I ja se izvinjavam što joj celu priču citiram. Pisaću o
kiši
Нема коментара:
Постави коментар