Zatvorenim očima ukazuje se prostransvo
tako široko
i duboko
da ga ničim ne bih mogla predstaviti.
Kada bih i pokušala (znam da hoću - moram!)
uprkos onemogućenom delovanju svakoga čula,
pala bih iz ravnoteže;
ono bi me odvuklo do samog dna poimanja.
Šta bih radila na kraju naznačenog dna umnoženih prostora?
Slepa,nema i nepostojeća,
bila bih mu samo čep
(za prolaz u novi, dublji, raznovrsniji).
Pokušaću čepu da otvorim oči,
mada, žalim, žalim...
Kako sagledati dimenzije prostranstva
smeštenog u dubini vida
iza kapaka bez
zenica?
Zatvaram oći i suočavam se sa podrhtavanjem tla
ispod
eksplozivnih beonjača...
Znači, nema nam kajanja - predstavljanje prostranst(a)va
otpočinjem
sada!
kamin(n)gs
Нема коментара:
Постави коментар