ПоезијаСРБ

ПоезијаСРБ
Друштво књижевника и књижевних преводилаца - Ниш

среда, 26. март 2014.

XVI - ZADNJIH 55 MINUTA

Prišla mi je devojka
i pitala
zašto njena majka tako puno spava.

Pre tog mi se poverila
kako joj do posla
nije stalo nimalo
ali
radi, radi,, 
od nečeg se mora i živeti.

"Oprostite,
tako brzo pričam,
valjda me razumete.
Čula sam o vama dosta,
lako sam vas upamtila,
ne bih vam ni prilazila,
ipak,
moja majka
stalno, stalno spava...

Boluje od bolesti
koju, žao mi je, imate i Vi.
Šta to znači? Šta?
Pogoršanje? Da?"

"Devojko,
koliko godina ima tvoja majka?"

"Pedeset".
"Koliko?"
"Pedeset."
"Toliko?"

"Sine,
tvoja majka ne umire,
ne plaši se, nemoj..

Mesto nje
ja ću umreti
i najzad se,
od ovih glupih pedeset godina bez ikakvog sna,
odmoriti,
Sine."

Нема коментара:

Постави коментар