Pretpostavljam
da sam živa:
evo oka,
srca, ruke.
Ipak,
ona koja
izgovara ovo,
ne dotiče moja usta.
Pretpostavljam da i ta
koja se šunja, šapuće i misli
čeka na znak
imena s neba.
Ne pretpostavljam više ništa
Jasno je jer sviće:
evo dana
sad sve vidim:
i tamu,
i strah,
i
pretpostavku
da jad odigrava moju ulogu.
Нема коментара:
Постави коментар