N(n) N(n) 80
isprosio me je
(kao u bajci nalik na san)
nije izlazio iz sobe
u oči me je gledao satima
(ispiujući koliko sam prisutna)
i menjao boju kao svako
spreman na let bez povratka
nažalost
nisam prihvatila da se udam za
papagaja
previše je odan i pogledom traži civilizaciju
malo sam puta susrela čoveka među ljudima
N(n) N(n) 79
dvadeset prvi je vek
ležem s laptopom u rukama
nadomak glave mi je
mobilni
antidepresiv i
anksiolitik
nebo za pojasom nosi
samo Mesečev srp
toliko od nomen nescio
da
pa
to
je sve
N(n) N(n) 77
otključavam vrata snovima
neka idu kome hoće
malo bih da pred
ah
ne
m
ah,
ne!
m
(e)ne drže za trepavice
i vuku
nisko
još niže
i
niže
ako zabeležim kako je izgledalo
(razmišljam)
možda će me napust
i
ti
i
ti
s njima
bolna ujdurmo
sno-viđenja
bolna ujdurmo
sno-viđenja
(e
baš tako)
N(n)N(n) 76
·.
u jednoj je zvezdi smeštena
prošlost i budućnost
svemira
kao što je na istim usnama
tajna rođenja
i umiranja
ako ne zaspim
ako se ne probudim
toliko od ...
nomen nescio
nomen nescio
N(n)N(n) 75
celog života hodaš za sobom
i ne možš reći
"to sam ja"
alter ego
obešen u vremenu
neprekidno ponavlja
čekaj na
čas
suočavanja
stvarno mi ništa nije jasno
ali čekam bezgrešna
nije pogubno ni da zakasnim
n
e
e
e
o neeeeee
ne dam seeeeee
N(n)N(n)74
Jesenje lišće
i tuđe misli
razbacane skupljam
***
Tišina ječi
i burno razdire
postelju za snove
***
Napišem pa bacim —
jutro rasklopi
i osvetli moje ime
N(n)N(n)73
dušo
ostani budna
kao gavran na kuli
srce
motri na dušu
kao dah na svoj trag
živote
ne brojim više sate
dok ste vi na oprezu
N(n)N(n)72
između neba i Zemlje
prostire se akustična oda
Ja
priljubim uvo
osluškujem
stalno odjeku
je
palica
odnekud znanog
dirigenta
počinje rado slušana
rapsodi
Ja
u
prostranoj
akustičnoj
odaji
moga srca
između
Zemlje i neba
N(n)N(n)71
te večeri sam ušla u voz
i sela kraj prozora
u susret predelima
prvi signal
drugi
gong
a
voz
nikako da krene
možda je nemušt tako ju
rio da bi me reč zaludno čekala
na peronu u suprotnom smeru
N(n)N(n)70
hodala je kao u povorci
uhvatila se za glavu i zastala
pitali su kako je
i da li bi popila čašu vode
odgovorila je na jeziku
pseudo depresije
slegli su obrvama i dodali
nešto iz plitkih džepova
zapisala je svaku reč
koju su možda razumeli
uglom oka je dodala
"ako me ikada opet budete susreli"
N(n)N(n)69
biti celog života previše smire
n n
ije dovoljno odgovorna sloboda
meni život daje za pravo
(zapravo
uravo - shvatićete s pravom
da budem luda
narcisoidna
bezglava
i
toliko sveobuhvatna
da me ni oblaci neće moći prigušiti
na putu ad astra
N(n)N(n)68
dah se razliva pod oblak
om prati svoje maglovite reči -
staza ka vrhu svega
.
a na toj stazi leluja
ju suncokazi
kroz
akvarel noći
kroz
akvarel noći
N(n)N(n)67
Samo jedna misao
u pet krakih redova
dovoljna je
.
da pesma neprestano teče
pod mostom života
N(n)N(n)66
okružena mesečevim vidom, osvetljena,
sešću na sanke ljupke repatice
listaću bezbrižno
tamo-neke pesme
.
taj je osećaj
kognitivna asertivnost bez idealizma
shvatate?
N(n)N(n)65
ako se sve uzme
u obzir
uspomene su došle
u pravi čas
mene su spasile
od dosade
a sebe od
ambivalentne dvojnosti
evo
zapisujem
i to
da ne bih
štošta zaboravils
.
tja
pih
hmmm
"tog - i - tog dana"
znak pitanja
ili uzvičnik
... po Klajnovom rečniku - recimo...
"višestruko veliko ništa" tačka
N(n)N(n) 64
kada bih htela
ponovo da vas vidim
ne mogu
oči su mi previše udaljene od pogleda
...
zato i ćutim
možda tišina izmisli
nova imena stazama
do nekada
N(n)N(n) 63
koncert je počeo oko ponoći
prvo je viola lišćem zatitrala
a za njom duet grana violina
zgužvala sam jastuk da bolje čujem
sklopila kapke da zvuk ne odleti
čelo mi je nežno provuklo gudalo
kroz ritam srca da ga oblikuje
već je uveliko svitalo
kada se razli jesenja sonata
znala sam
neće prestati do novembra
baš mi je milo
zapljeska naprsla kora pesničkog meandra
N(n)N(n) 62
još ne mogu da obrišem
osmeh devojčice
s ugla levog oka
N(n)N(n) 61
pa-ra-da
zora - zora- uzdah !
zora - zora- udah- sumrak,
zora - sumrak -uzdah - su- mrak.
zora -uzdah -sumrak-izadah-izdah - sumrak-su - mrak - zora...
zora -su-mnrak-uzdah -su-mrak- zo - ra- su- mrak -mrak- mrak-mrak (?)
su-mrak - su-mrak- uz-dah -su-mrak- ponoć-poiz-dah -po-noć -noć...
po-noć-ponoć-
zore - daha - izdaha (.)
N(n)N(n)60
ne mislim da grešim što
te se ne sećam
ne mislim da sam krenula ponorom
bez dna
ne mislim da je suđeno biti
sa živima
a što bih mislila
ovde je svemir u dosluha sa sobom
i ja letim astralnim kapcima
pre-tamna
zle-huda
odisejo
N(n)N(n)59
trebalo mi je dugo da se rodim
a onda sam poletela
glavom bez obzira
pokušavam da nalepim oči od nekada
a one su odjurile
u melanholiju
sve teče Heraklite
i ti si menjao Sokrata za podzemljje
.
životi otiču u ponornice
N(n)N(n)58
kobaltom ujedinjeni
instinkt i svest
narastaju do
galaktičkih
metamorfoza
O!
O!vidi je!
N(n)N(n)57
ako izgovorim
svanulo je
setiću se dana
kada sam rođena
i
kada je majka plakala od sreće
,
toga se previše bojim
N(n)N(n) 56
poezija je
oštrica i melem
jako probodena
plačem
u
miru
astralnog zadovoljstva
N(n)N(n)55
to
čemu sam se nadala
gva puta sam samo doživela
bez ikoga pored sebe
i sa puno toga u sebi
osmehivala sam se
odrpanom oblaku
gromovima iz petnih žila
jauku vetra spremnog na pohod
prepirci ljudi sa mnom i sobom
ali to
što se pripremalo
i krilo iza stostrukog znakâ pitanja
e
to
to me je upisalo u
haotični niz dijagnostičkih peripetija
multipla šizofrenija i
ekstra apatija
tome se nisam nadala
ja samo odbijam da sam bezvoljna
sumnjičava
i dosadna
a time sam opkoljena-
komadanje vremena
u
ubitačnom bolu
previše je
pre
više
pucaću u svest
N(n)N(n)54
zameraju mi što ne pišem o
ljubavi
evo
razmišljam šta da odgovorim
(kamingse!) dodirujem prašinu na ogledalu
(u poverenju
godinama ga ne koristim)
dakle
(Karajone) otvaram prazan frižider
prozore - retko brisane
dobro
reći ću istinu
ako ste osuđeni na doživotnu robiju
da li biste pevali o cvetnom vrtu
ja
zasigurno
ne
(podneću
molbu da mi robija
bude zamenjena presudom na smrt
- pa
valjda
bar na to imam prava, Spendere -
primerreno vladanje je
depresija u poodmaklom stadijumu
depresija u poodmaklom stadijumu
N(n)N(n)53
treba govoriti jasno i odmereno
zapravo....
ne baš....
mislim....
uopšte....
ne
onda bi glava dobila
jasnu siluetu
paranoidne šizofrenije
ne
čuješ!
NE!
govori svojim jezikom
ali
tako
da te samo
na
svoj
način može
tumačiti svako
N(n)N(n)52
imalala sam ruke imala sam noge
bar stotinak oka i možda još koje
imala sam...o, da.. lice bez mrguda
ramena poput avionskih krila
i
sve je to bilo na ulici
ruku pod ruku sa životom
ništa nisam skrivala
nudila sam poklanjala
i to me je dizalo do
nebeskih visova
a
onda
jednom
u
nekoj
hudoj
tami
začuh
krik
rođenog
srca
zgaženo smrvljeno blatom prekriveeno
davalo je znake da negde preživljava
evo
tražim ga
osluškujem
če prkam po du ši
..
nema....
ova pesma će uticati da
zaboravim
sve čega sam se
se tila
rovari čama
eno prokopa do -- dna
nikada ničeg neće više biti
ne
meeeeeeeeee
neeeeeeeeeeeeeeeee
N(n)N(n)51
razmišljm
da li ima smisla
postojati
a biti utvara
i ne vredi
kako će avet imati tri
čiste
i nešto stvarno odlučiti
idem dalje
poput ranjene zveri
kao
škrgućem
a
bale mi za telom klize
-
eto
-
još pokret il' recimo
dva
i predstava će biti
puna jeze
onom što bulji a
ništa ne shvata
iza spuštene zavese
provirujem
da li sam tu ili čekam na sebe
čekam
čekam
Нема коментара:
Постави коментар