ПоезијаСРБ

ПоезијаСРБ
Друштво књижевника и књижевних преводилаца - Ниш

среда, 6. март 2013.

Autobiographical poetry I

Autobiographical poetry I

TO
Jednom rukom 
pokazaću zvezdu,
a drugu ću 
pružiti ka zemlji -
TO  je
moja ljubav
prema
Mlečnom putu!
kamin(n)gs

- 1 -

da bi shvatio šta je život
posadi seme
recimo - lale
pažljivo prati kako niče
i niče
i niče
i ! pojavi se
stabalce postaje jače, krupnije
krunica se lagano razlistava
e
obrati pažnju kako se ćutke rasklapa i sklapa -
zavisno od doba - dana ili noći
zavisno od vetra, sunca, kiše -
ona se naginje i uspravlja
i tako - za sve vreme postojanja
a kad joj se smrt ukaže
ona je nemo prihvati
naniže uspomene oko sebe
još malo gleda u rajsko nebo
i
legne u humku svojih predaka
noseći tajnu vlastitog života
i to je sve
i to je previše
i to je TO

- 2 -
kako otvorim oči
vdim krupno ispisano LI TAI PO
pamtim
okrenem glavu prema prozoru
okno - kišni akvarel
pamtim
opet se pokrijem
svetlost ima prolaz pored nogu
pamtim
navlačim jastuk preko lica
i ponavljam sve što sam upamtila
još samo naslov da siđe s osmotrenog
i primiću pesmu
da se kraj mene razbaškari
ma
hajde, hajde
primiću te i bez....da..i ..bez....bez....čega?
upamti to za svagda!

- 3 -

kada su moji nastavnici došli do zaključka
da sam talentovana za osmatranje svoda
izbrisali su me iz dnevnika za 1970 i neku
i upisali u onaj za nadarene
fosilne umetnike bez ikakve nade.
Li Tai Po je zapljeskao
Buda se u sebi osmehnuo
a ja...
inspirisana -
ispitujem koliko puta namigne zvezda
pre nô što nestane
i da l' je moja humka dovoljno duboka
da se alter ego provuče do Partenona
i
namiguši da znak
večne poetske saradnje

- 4 -

draga mi je ova ruža
zbog krvi u poeziji
.
dotaknem je
i
reči dobiju
na smislu

- 5 -

u ruci sam držala upravo kupljenu
njegovu ! knjigu
hodala polako i gledala u nebo
nijednog oblaka nije bilo
samo se bezbroj uzvičnika prostiralo do
njegove ! zgrade
kažiprstom sam dotakla
njegova ! vrata
ušla i upitno ćutala
ponudio mi je stolicu
ponudio razgovor
ali
toliki broj otkucaja srca ne beše zanemarljiv
na kraju krajeva
bez ijedne reći
Učvrstih Ludost koju mi je lično !  posvetio
.
ja
do usklika
zahvalna

- 6 -

U gracioznom letu iznad vode
vilin konjic razvija brzinu od tridesetak kilometara na sat
na kraćim razdaljinama može iz mesta da jurne brzinom preko 90 km
činjenični podatak
proglašavam pesnika za sinonim vilinog konjica
noću graciozno hvata reči u snoviđenju
danju ih pogledom lovi u skoku
- ali
što sitnije, što sitnije
velike se teško vare i zagađuju poetsku sredinu

- 7 -

Marina, Jesenjine, Brotigane,
Emili, hej, Emili
godine vašeg rođenjs
mogu biti digresija
van tričavih koještarija
vi ste
vi ste
p
o
e
z
i
j
a
koja razum slama

- 8 -

ne znam šta bi trebalo da brojim
da bih se uspavala -
ovce? zvezde? bubašvabe?
pokušaću - brojaću godine...
one su poput znakova interpunkcije
slagalište upitnika
uzvičnika
navodnika
reda tačaka
ta
ča
ka
i jedne tačke
budući da mi je život u inverziji sa svešću
biće to
( sledi crtica )
laka mi noć (tri tačke) laka
tačka


- 9 -

kiša pada
pada ?
kako besmislena jezička sintagma !
tri dana sedim kraj prizora i pratim ovo
kosmičko dešavanje -
prva kap je tiho-tiše sletela sa neba
sledeća se dugo dvoumila
ali je ipak nedaleko od nje ostavila trag
više ih nisam mogla prebrojati
ali su redom iscratavale mesto za pridošlice u
(ne mogu reći - nizu!) vodotoku...
kada su osetile da im je sve dopuštrno
zvižduku nije bilo ograničenja visine tona!
prelepo! kosmička rapsodija!
ne sećam se da je ijedna jauknula zbog pada;
ne
sve su veselo brujale i organizovano pljeskale same sebi.
nemam šta dodati
osim tvrdnje da
kiša ne pada
ona je osmišljeni nastup univerzuma!
    
- 10 -

bilo je to pre mnogo godina
kada me je dragi Jezda pitao
- znaš li da si lepa?
- da li ćeš nastaviti fax?
- zašto ne objaviš zbirku pesama?
- da li bi me nešto posebno pitala?
a ja sam plakala
i plakala
i ... čitala Kafku....
da
htela sam nešto bitno da ga pitam
ali...
Kafka mi je prst uprô u Kamija
evo
sada ću
Jezdo, Jez...do....
I ti pričaš o smrti?
Pa zar i ti?

- 11 -


nedeljno jutro sasvim lagano budi inspiracije
bacam poged na ulicu
kad tamo - jedna već hoda u suprotnom pravcu od moje namere
navlačim zavesu
pretvaram se da me nema
pijem kafu sasvim pristojno
ne srčem
ne oblizujem se
te dve-tri kapi što skliznu niz bradu
samo su dokaz da ne lažem sebe
okrećem šolju da ispitam sudbinu
i gle čuda!
u njoj (utisnuta) ista ona inspiracija
hoda prema meni
i strelja me pogledom 
*
rafalna paljba mirnog nedeljnog jutra

- 12  -
  
Autoportret Sunca nastaje
na
najdubljoj
podlozi
duše
Autoportret Meseca
na
podjednako
sigurnoj
podlozi
srca
Silazim u atelje i jednog i drugog
- ne mogu vam opisati aritmićnu tahikardiju
njihovog zanosa

- 13  

Prošlo je hiljadu godina
od kad sam pomenula ljubav
izvini
ljubavi
što
tako
mrsko izgovorih tvoje ime
izvini
nikad više
(samo čistim buđavi epitaf na podgrobnoj ploči svoje mladosti)

 -14

Caput Caput Mecum Porto
 - sanjala sam da sam pesnik
- probudih se kao pesnik
- progovorih poetskim rečima
još mi zvone
senzitivnim
opnama
- u ogledalu sam videla poetske oči
- reči koje su u njih ulazile
- izlazile su u asimetričnom smislu
i gradile
tamnu
poetsku idilu
I bî pesnik
i poezija
i opšta nebeska melodija
uzvišenog
poetskog jezika

Нема коментара:

Постави коментар